Tradicionalni komutacijski čvorovi ne ispunjavaju zahtjeve operatora proizašle iz potrebe za otvaranjem komutacijske mreže prema aplikacijama i multimedijalnom sadržaju aplikacijskog sloja te Interneta. Zahtjevi za standardnim protokolima baziranim na internetskom protokolu (IP) te aplikacijskim programskim sučeljima za razvoj aplikacija razvijenih u standardnim programskim jezicima kao što su C/C++ ili Java rezultiraju aplikacijama koje operatorima donose zaradu uvođenjem usluga s dodatnom vrijednošću koje povećavaju promet u mreži, dostupnost krajnjih korisnika, postotak uspješno obavljenih poziva, nude dodatne vrijednosti korisnicima kroz različite sadržaje (informacije, pomoć, zabavu ...), a za koje je krajnji korisnik spreman platiti u obliku pretplata i/ili po isporučenoj dodatnoj vrijednosti. Nužna je otvorena programska softverska arhitektura koja omogućuje brzu i glatku tranziciju prema mreži sljedeće generacije. Sklopovska hardverska arhitektura također mora biti otvorena, s modularnim, krajnje proširivim kapacitetom koji može zadovoljiti tržišta s naglim porastom prometa i mreže u tranziciji ka mrežama slijedeće generacije (UMTS/NGN/IMS/IMT). S druge strane, kvaliteta usluge iz tradicionalne telekomunikacijske mreže mora biti zadržana na jednako visokoj razini i također vrijediti u novom okružju.
Sve ove zahtjeve je i HT Mostar nedavno postavio pred Ericsson Nikolu Teslu te je prihvatio ponuđeno rješenje bazirano na Ericssonovoj platformi TSP (Telecom Server Platform) koja strateški podržava aplikacije i enablere u uslužnoj mreži (Service Layer).
Uvođenje IP mreže kao okosnice predstavlja prvi korak prema uvođenju multimedijalnih usluga, budući da postojeće brzine mreža predstavljaju usko grlo te na nedovoljno učinkovit način omogućavaju operatorima uvođenje novih usluga, povećavajući time mogućnost zarade. Logičan slijed događanja predstavlja prelazak klasičnih telefonskih usluga, dosada baziranih na tehnologiji PDH/SDH u "novi" IP svijet budući da je veliki broj multimedijalnih usluga temeljen na internetskom protokolu. Time SDH/PDH mreže velikih kapaciteta postaju nepotrebne, a i samo održavanje jedne umjesto dvaju velikih mreža temeljenih na različitim tehnologijama uvelike smanjuje operativni trošak operatora, u ovom slučaju HT Mostara, te olakšava promptna uvođenja novih usluga koje se pojavljuju na tržištu.
Postojeća komutacijska mreža HT Mostara do sada se temeljila na klasičnoj TDM tehnologiji. Uvođenje širokopojasnih usluga zahtijevalo je migraciju na IP telefoniju, a stručnjaci iz HT Mostara prepoznali su Ericsson Nikolu Teslu kao iskusnog partnera koji će im omogućiti kvalitetan postupni prelazak na IP mrežu kao glavnu okosnicu.
Potpuni prelazak na IP tehnologiju u cijeloj mreži predstavlja veoma složeni zadatak te iziskuje velike troškove. HT Mostar je odabrao Ericssonov sustav Engine Integral 3.1 (EIN 3.1) kao najbolje rješenje koje objedinjuje klasičnu i IP tehnologiju te zadovoljava sve trenutačne i buduće operaterove zahtjeve.
Sustav EIN 3.1 se temelji na dvije platforme, AXE810 i AXD301 te omogućava sve postojeće telefonske usluge uz korištenje IP mreže kao okosnice. Ugovoreno rješenje sastoji se od jednog Telephony Servera te dva medijska pristupnika (Media Gateway), koji će zamijeniti dio postojećih komutacijskih čvorova HT Mostara. Telephony Server i jedan od medijskih pristupnika instalirani su u Mostaru, dok je drugi medijski pristupnik lociran u Orašju. Postojeći pristupni čvorovi bit će postupno prespojeni na nove "centrale" (medijske pristupnike). Mogućnost korištenja dijela postojećeg hardvera uvelike smanjuje potencijalni trošak operatora te je i to jedan od razloga zbog kojih je Ericsson bio prepoznat kao najbolji partner.
Ugovorom je također obuhvaćena obuka određenog broja djelatnika HT Mostara.
