Proces inicijalne javne ponude dionica (IPO) dosad u Hrvatskoj nije bio uobičajeni način na koji su kompanije prikupljale sredstva i tako financirale svoj rast i razvoj. Razlog tome u prvom redu su procesi pretvorbe i privatizacije koji su se provodili na druge načine. Većina kompanija ulazila je na tržište kapitala putem privatnih ponuda, dodjele dionica radnicima ili prodajom strateškom partneru. Tako je dosad u Hrvatskoj bilo tek nekoliko javnih ponuda, s tim da su do sada samo dvije bile značajne po iznosu (IPO Plive i Ine).
Inicijalna javna ponuda je postupak prvog izlaska novih dionica na primarna tržišta kapitala. Misli se na ponudu dionica investicijskoj javnosti, odnosno zainteresiranim ulagačima koji bi ulagali svoj novac u dionice, a kompanija bi time prikupila kapital za svoje poslovanje umjesto da se zadužuje u banci.
Posao izdavanja, odnosno primarne emisije dionice prilično je složen i najčešće odveć zahtjevan proces da bi ga izdavatelj mogao samostalno odraditi. Banke, odnosno njihovi investicijski odjeli najčešće odrađuju posao od ideje do realizacije primarne emisije. One stoga i vladaju tim tržištem; bilo da otkupljuju cijelo izdanje i rasprodaju ga dalje, bilo kao posrednici koji pronalaze izravnog kupca dionica. Nakon što je neka dionica iznesena putem Inicijalne javne ponude na organiziranu burzu (ili više njih) i prodana kupcima na primarnom tržištu trgovina njome se nastavlja na sekundarnom tržištu kapitala. Za razliku od primarnog tržišta, gdje izdavatelj pribavlja novčana sredstva, na sekundarnom se tržištu samo mijenja vlasnik vrijednosnice. Sekundarno tržište kapitala omogućuje mobilnost i likvidnost - investitor može prodati svoj vrijednosni papir i tako prema potrebi doći do novčanih sredstava.
Inicijalna javna ponuda dionica se najčešće koristi kao instrument privatizacije velikih javnih tvrtki ili kod privatnih kompanija kada postojeći vlasnici žele osigurati svježi kapital potreban za razvoj poslovanja na transparentan način.
Kako se određuje cijena kod prvog izlaska na burzu? Najprije se provode analize prošlog poslovanja i budućih razvojnih planova kompanije, izračunavaju se diskontirani novčani tokovi, odnosno koristi se model diskontiranja dividendi i analize omjera cijene i zarade dionica glavnih konkurenata tvrtke.
Uobičajeno je da se prije utvrđivanja cijene organizira i turneja (tzv. roadshow) na kojoj menadžment kompanije i pokrovitelji izdanja imaju mogućnost predstaviti kompaniju potencijalnim investitorima.
Menadžeri kompanije obično žele osigurati najvišu moguću cijenu za dionicu, a pokrovitelji izdanja su ti koji pažljivo procjenjuju realnost cijene, jer previsoko utvrđena cijena može odbiti investitore. Prilikom navođenja svoje ponude za kupnju, investitori trebaju razmotriti kako će tržište vrednovati dionicu kada započne trgovanje na burzi te kako ostali ponuđači ocjenjuju vrijednost dionice. Stoga se najčešće događa da cijena bude utvrđena u nižem iznosu, kako bi se privukli investitori i smanjili marketinški troškovi vezani uz IPO. Dobar primjer podcijenjenosti dionica je eBayjev izlazak na burzu kada je zbog velikog interesa investitora već prvi dan trgovanja cijena dionica porasla nekoliko puta. Ipak, bitno je imati na umu da nisu sve inicijalne javne ponude bile uspješne niti su donijele brze zarade investitorima.
Hrvatsko tržište vrijednosnih papira u posljednje vrijeme bilježi nešto ubrzaniji razvoj i u segmentu vlasničkih i dužničkih vrijednosnih papira. Iako u korporativnom financiranju tržište kapitala i dalje ima zanemarivu ulogu, u budućnosti se očekuje povećanje njegova značaja. Uspješan završetak IPO Ine mogao bi ohrabriti i druge kompanije da izađu na tržište kapitala u puno većoj mjeri nego što su to do sada činile jer bi ponuda Ininih dionica trebala pokazati ostalim tvrtkama put za financiranje njihovog poslovanja prebacivanjem s običnih bankovnih kredita na tržište kapitala.
O. Gjenero
