Kada netko slavi 40. rođendan, kao što je slučaj s našim kompanijskim listom "Komunikacije", ima dovoljno razloga za veselje. Naime, 40-godišnjaci su još uvijek svježi i poletni, a opet dovoljno iskusni, stručni i mudri da znaju što mogu i moraju, "u hodu" se prilagođavajući vremenu u kojem žive.

Prvi broj našega kompanijskog glasila ugledao je svjetlo dana 10. ožujka 1965. Novinarski prvijenac tiskan je na formatu A4 u crno-bijeloj tehnici, imao je samo 12 stranica, a organizacijski i koncepcijski "rađao" se puna tri mjeseca. Od tada do travnja 1995. novine su nosile ime "Nikola Tesla", informativni list radnoga kolektiva tvornice, kasnije i poduzeća, a od svibnja 1995. u ruke nam dolaze kao "Komunikacije", list Dioničkoga društva Ericssona Nikole Tesle.

Godina 1995. po svojoj snazi i značaju za ukupne promjene u Ericssonu Nikoli Tesli, pa tako i za sustav informiranja, spada u prijelomne. Dolaskom Ericssona sustav informiranja i kompanijski list, kao njegova važna sastavnica, doživljavaju radikalne koncepcijske i vizualne promjene. Novine od samoupravnoga glasila postaju moćno sredstvo poslovne politike, marketinga i izgradnje imidža kompanije u javnosti. Koncepcijski i jezično prilagođavaju se i promjeni obrazovne strukture radnika. Uz zaposlene i umirovljenike, sve se više okreću informiranju poslovnih partnera u zemlji i inozemstvu te predstavnika društveno-političke zajednice. S promjenom poslovne filozofije glede važnosti uloge informiranja u kompaniji otvaraju se i izvori informacija pa danas rukovoditelji, voditelji projekta, stručnjaci imaju često sami potrebu obavijestiti o novostima u svojim radnim sredinama. U godinama na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće, u kompaniji okrenutoj suvremenim tehnologijama i Internetu, dotada standardne kanale informiranja - razglas i Informativni bilten, koji je izlazio od 1975. do 2001., zamjenjuju e-mail poruke zaposlenicima i rubrika Aktualnosti na kompanijskome intranetu. Uz sve to, zajedno s radno-informativnim sastancima, tj. neposrednom kontaktu radnika i rukovoditelja, "Komunikacije" nastavljaju ustrajno informirati čitatelje o događanjima u kompaniji.

Naše kompanijsko glasilo, kao kronika života kompanije, ali i šire društvene zajednice, ima i veliku arhivsku vrijednost. Pažljivi analitičar bi kroz naše članke i fotografije mogao napraviti zanimljiv prikaz zbivanja i promjena kroz vremena u kojima smo živjeli i radili, sagledati ukupnu povijest kompanije i društva jer sve što je bilo važno u protekla 4 desetljeća zabilježeno je u kompanijskom listu.

Nastale zbog svojih čitatelja i okrenute njima – zaposlenicima, poslovnim partnerima i umirovljenicima – novine su vjerno, bez i jednoga prekida u izlaženju, izvještavale o aktualnim događajima. Pisali smo o važnim poslovnim ugovorima kompanije, novim projektima, puštanju u rad objekata na različitim tržištima, rezultatima poslovanja, poslovnim planovima, investicijama, kretanju plaća radnika, našim važnim poslovnim partnerima i tržištima, novim tehnološkim i poslovnim procesima, novim proizvodima, uređajima i strojevima, o upravljanju poduzećem, rješavanju viška zaposlenih, izobrazbi kupaca i zaposlenika, suradnji s obrazovnim i znanstvenim institucijama, nastupima na znanstvenim skupovima, stručnim izložbama i sajmovima, događanjima i certifikatima koje smo dobili.

Pratili smo rast i promjene kompanije s građevinskog aspekta kao i preseljenja organizacijskih cjelina po radnim prostorima. Vizualizirali smo radne sredine i projektne timove.

Redovito smo objavljivali rubrike o novostima iz svijeta telekomunikacija, području kvalitete, zaštite okoliša i zaštiti na radu odnosno zaštiti zdravlja zaposlenika.

Zabilježili smo sve proslave i obljetnice, nagrade i odlikovanja, dodjele sponzorstava i donacija, važne posjete. Posebnu pažnju poklonili smo procesu privatizacije te stasanju i radu dioničarskih udruga početkom devedesetih godina.

Jedan dio naših novina svakoga je mjeseca bio rezerviran za tzv. društveni život kolektiva i druge opuštenije teme. Pratili smo novosti u radu Sindikata, nove zakonske propise zanimljive i važne našim zaposlenicima, efikasnost korištenja radnoga vremena, tumačili ekonomske i druge stručne pojmove, govorili o raspodjeli stanova i stambenih kredita, a kasnije i njihovom otkupu, pisali o radu kompanijskoga restorana, aktivnostima kulturnih i sportskih sekcija, dobrovoljnome davanju krvi, izletima i dočecima Djeda Mraza, skupštinama umirovljenika, proslavama jubilaraca, komemorativnim sjednicama, raznim kolektivnim akcijama, objavljivali stvaralačke dosege naših radnika (priče, pjesme, fotografije, slike), bilježili rođendanske proslave i okupljanja na godišnjem Obiteljskom danu na Jarunu. Intervjuirali smo zaposlene kako bismo dobili mišljenje kompanijske javnosti o određenim temama, objavljivali "portrete" radnika i rukovoditelja da bismo se međusobno bolje upoznali. Punih dvadeset i pet godina, sve do 1991., praćenje samoupravnoga i političkog života, sjednica radničkih savjeta, zborova radnih ljudi, rad delegata u SIZ-ovima i mitinga u poduzeću imalo je posebnu težinu u sustavu informiranja. S dolaskom demokratskih promjena i višestranačja u Hrvatsku sve takve teme isključene su iz kompanijskih novina.

Tijekom samoupravnoga društva u poduzeću su postojali pravilnici o informiranju koji su kao izvore informacija regulirali: organ upravljanja, njegova tijela, poslovodni organ, komisiju samoupravne radničke kontrole, disciplinsku komisiju, Sindikat te radnike s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima. Postojali su organi informativne djelatnosti – Odbor i Savjet za informiranje te glavni i odgovorni urednik stalnih sredstava informiranja. Članovi i urednik birali su se svakih nekoliko godina, a trebali su biti zastupljeni predstavnici svih organizacijskih cjelina. Uloga Savjeta za informiranje posebno je došla do izražaja tijekom najkritičnijih ratnih dana u Hrvatskoj te u vrijeme procesa privatizacije.

Danas politiku informiranja određuje predsjednica kompanije i članovi menadžmenta, u uskoj suradnji s glavnom urednicom, a odabir tema, u skladu s koncepcijom, predlažu novinari koji imaju veću samostalnost u radu nego ranijih godina.

Od ožujka 1965. do ožujka 2005. izašla su ukupno 433 broja naših novina. Do 1997. izlazilo je 11 brojeva godišnje. Novine su tada redovito tiskane svakoga mjeseca osim ljetnih (kolovoz/rujan) kada su izlazile kao dvobroj zbog godišnjih odmora ili novinarski rečeno sezone "kiselih krastavaca". Od 1998., godišnje izlazi 9 ili 10 brojeva, ovisno o tome tiskaju li se 2 ili 3 dvobroja. Iz 40 uredno uvezenih godišta našega lista procijenili smo da su novinari koji su radili na tom poslu, zajedno s vrijednim suradnicima, čiji se rad temeljio uvijek i isključivo na dobrovoljnosti, napisali ukupno oko 25.500 novinarskih kartica (1 kartica = 1800 znakova) i opremili ih s 12.500 fotografija. Brojke pokazuju da zadnjih 10 godina više pišemo i objavljujemo više fotografija jer, iako se format smanjio, broj stranica lista se povećao.

Uz koncepcijske promjene, naše novine mijenjale su vizualni identitet, veličinu formata i broj stranica te nakladu. Zgodno je podsjetiti se da su prvih 13 godina (1965.-1978.) novine izlazile u malom (20x28 cm), a idućih 24 godine na velikom formatu (27x37 odnosno 27,5x42,5). Zadnje 3 godine, od ožujka 2002., a u skladu s promjenama u korporativnom glasilu Contact, i "Komunikacije" odabiru manji format (22x33).

Naravno, u svojoj povijesti naše su novine nešto više od 34 godine izlazile u crno-bijeloj tehnici. Doduše u svibnju 1976. omotna stranica glasila počela se tiskati u boji i to svakoga mjeseca u godini, u drugoj. Prelaskom na veliki format novine se ponovno vraćaju samo na crno-bijeli tisak. Na tiskanje glasila u boji, u pravom smislu te riječi, prelazimo tek u listopadu 1999. i to uoči proslave 50-obljetnice osnutka Ericssona Nikole Tesle.

Naklada se u zadnjih 40 godina mijenjala ovisno o broju zaposlenih u poduzeću (najviše do 5500), a od rujna 1990. do listopada 2002. list izlazi u mjesečnoj nakladi od 4000 primjeraka. Uvođenjem reklamnih oglasa naših poslovnih partnera od tada do danas naklada je ponovno povećana na 5000 primjeraka mjesečno.

Kako se mijenjao format novina, mijenjali smo i tiskare. Bile su to zagrebačka Epoha, Orbis, IBG, Informator, a najduže smo se zadržali (1983. - 2001.) u tiskari "Vjesnik" odnosno Hrvatskoj tiskari. Od 2002. do danas list se tiska u Kerschoffsetu d.o.o. iz Zagreba.

S današnje točke gledišta gotovo je nevjerojatno da su punih 30 godina novinari i suradnici lista svaki članak pisali olovkom na papiru. Daktilografkinje su sve to prepisivale na pisaćim mašinama. Veće korekcije zahtijevale su ponovno prepisivanje cijelih članaka, a manje su se mogle unositi ručno kako bi se materijal zajedno s fotografijama mogao predati u tiskaru. Tek krajem 1994., uoči dolaska Ericssona, tadašnji Odjel za informiranje (2 novinarke) dobio je suvremeno, umreženo računalo, ali samo jedno. S vremenom se situacija poboljšala, došlo je i drugo računalo, a posao daktilografa je s informatizacijom uredskoga poslovanja počeo odumirati.

Zanimljivo je također da su punih 13 godina, sve do 1978. novinari sami radili cijeli prelom lista. Tek od 1979. taj su posao preuzeli grafički urednici u tiskari, a dvadeset godina kasnije, od listopada 1999., dobili smo i stalno zaposlenoga grafičkog urednika u kompaniji.

Evo, tako je izgledao početak nadolazećih revolucionarnih pomaka u pripremi novina – komunikaciji s izvorima informacija, pisanju članaka, pripremi, obradi i arhiviranju fotografija te načinu prelamanja lista.

Objavljivanje "Komunikacija" na intranetu, istoga dana kada su i tiskane, počinje u svibnju 1997., a radi što veće dostupnosti, od listopada 1998., i na Internetu. Postali smo tako prva hrvatska kompanija čiji je list bio dostupan na "mreži svih mreža".

Nastale promjene odrazile su se i na organizacijski ustroj pripadnosti područja informiranja. Nekadašnji Odjel za informiranje pripadao je Sektoru za opće poslove, a dolaskom Ericssona funkcija informiranja, u skladu s korporacijskim standardom, organizirana je kao posebna organizacijska cjelina. Marketinško komuniciranje i odnosi s javnošću, a danas radna cjelina Kompanijske komunikacije ima jake kadrovske i tehničke resurse. Zapošljava 11 stručnjaka i danas pokriva područje integriranoga marketinškog komuniciranja. Uz područje internoga i eksternog komuniciranja, ta jedinica pokriva i informiranje putem elektroničkih medija, funkciju marketinške podrške kupcima, organizira događanja, izložbe i prezentacije, priprema promotivne materijale, realizira politiku sponzoriranja, organizira istraživanje javnoga mnijenja, bavi se odnosima s investitorima te organizira VIP posjete.

I na kraju još samo nešto. Mi koji radimo na stvaranju našega mjesečnika svjesni smo da smo kroz prohujale godine kod svojih čitatelja znali pobuditi veliki raspon emocija, ali, nadamo se, i razveseliti ih. U svakom slučaju, hvala na vjernosti svima onima koji nas češće prate jer samo zbog njih naš posao ima smisla.

D. Kobsa